Stolno mjesto bosanskih vladara u XIV. I XV. stoljeću

S primarno obrambeno-strategijskim značajem, Bobovac je pružao efikasnu zaštitu bosanskim vladarima od bana Stjepana II. (1322-1353) i kralja Tvrtka I. Kotromanića (1353-1391) do Stjepana Tomaševića (1461-1463). Građen, kao i toliki gradovi diljem Europe, u nekoliko faza, duže od jednog stoljeća (početak XIV. – prvi decenij XV. stoljeća), Bobovac s 1100 m svojih bedema debljine 100-150 cm, s bansko-kraljevskim dvorom i četirima palačama, od kojih su tri bile u sastavu dvora, gradskim kapijama, crkvenim objektima, kapitelima, nalazima fresko-slikarstva i raznovrsnog zanatstva, crkvenim zvonima, kraljevskim mauzolejom koji ističe sakralno-kulturni karakter cijeloga ansambla, sa svojih impozantnih jedanaest kula, svjedoči o svojoj eminentno europskoj situiranosti i kvaliteti života.
Po svojoj osnovnoj namjeni, po načinu arhitektonske izvedbe i posebno po svom istaknutom političkom značaju, koji je prelazio okvire bosanske srednjovjekovne države, Bobovac dostiže onu ulogu i funkciju što su ih za tadašnju Ugarsku imali Stolni Biograd (Szekesfehervár) i Višegrad. Njihov zajednički prauzor predstavljao je Aachen Karla Velikog sa stolnom crkvom i dvorom kao modelom prijestolnice koji se raširio diljem srednjovjekovne Europe. Politička funkcija Bobovca ogleda se u činjenici da se unutar njegovih zidina čuvala bosanska kruna zbog koje je početkom XV. stoljeća, u nastojanju da je se domogne, ovu utvrdu pohodio tada najmoćniji europski vladar Sigismund Luksemburški.
Bobovac su u svibnju 1463. zaposjeli Osmanlije, označivši
time kraj njegove političke slave kao prijestolnice
bosanskog kraljevstva. Dana 06.11.2002. godine
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika
BiH povijesno područje "Srednjovjekovni
grad Bobovac" proglasila je
nacionalnim spomenikom
Bosne i Hercegovine.